Izvršite registraciju!Brzo,besplatno i u jednom potezu-Semberija online tim...
Modran-Semberija online
Септембар 03, 2010, 12:12 *
Добродошли, Гост. Молим вас пријавите се или се региструјте.

Пријавите се корисничким именом, лозинком и дужином сесије

Вести:
 
   Почетна   Помоћ ДОЗИРАНЕ СТРАНЕ Chat Пријављивање Регистрација  
Странице: 1 2 3 »   Иди доле
  Штампај  
Аутор Тема: Kratke i poucne priče  (Прочитано 5081 пута) : 0
 
0 чланова и 1 гост прегледају ову тему.
avram
Moderator
академик
*****

Оцјени моје дискусије: 35
Ван мреже Ван мреже

Mood:

Way of Life: Christianity
Пол: Мушкарац
Поруке: 4937



Активност на форуму
12%

Бог и Српство

modrancom@hotmail.com
WWW
« Одговор #41 послато: Новембар 12, 2009, 08:08 »

Kratka priča ali mnogo govori.Kolika je dubina ljudske nesreće to još niko ne izmjeri.I umjesto da gradimo sebi krila anđela i da se dubine i tame spašavamo mi činimo suprotno ili ne činimo ništa.Čovjek je univerzum i Bog je sve zbog toga bića stvorio,nešto tu ne štima a sasvim je logično da čovjek nije na ispravnom putu pored mora putokaza.Sve se svodi na prostu matematiku ili si bliži Bogu ili Đavolu ili si čovjek ili djelo Satane na zemlji.Tijelo je bitno samo kada je fizički bol u pitanju a duša,duša mora biti čista.Na kraju krajeva samo će se cijeniti koliko je dobrote u tebi bilo bez obzira da li si Hrišćanin,musliman ili nešto treća.Naravno poruke Hrišćanstva su precizne i najjasniji su putokaz.To je možda moje subjektivno mišljenje ali iza njega stoje mnogi umni ljudi i iskrena osjećanja.
{alt}
Kratke i poucne priče


« Последња измена: Новембар 12, 2009, 08:08 avram » Сачувана
zvoncica
друг члан
**

Оцјени моје дискусије: 7
Ван мреже Ван мреже

Mood:

Way of Life: Christianity
Пол: Жена
Поруке: 468



Активност на форуму
0%

ljubav nije cudo,ali cini cuda...


« Одговор #40 послато: Новембар 07, 2009, 16:04 »

Leteo sam s vetrom i dremao s kornjačama, i krug se ipak sastavljao.
Ponovno i ponovno ulazio sam u sve kože ljudske, u sve bunde zverske, u sve košulje cvećane, tražeći tuđina, no kad sam držao da sam se udaljio u najdublju daljinu, ja sam se nevidljivim krugom vraćao u najbližu blizinu.

Da se sav sneg u šećer pretvori, a sva kiša u malvasiju, gorčina duše moje ne bi bila zaslađena..Da se sva prašina pod nogama mojim u smaragd pretvori, i sve lišće na drvetu u dijamant, bogatstvo moje ne bi se umnožilo...Da mi se laskave reči kažu, sve počasti ukažu i svi prestoli dadu, ništa ne bi moglo smanjiti žalost moju osim duša, koje bi se dodale duši mojoj, koje bi se slile s dušom mojom, i dušu moju udvostručile....

U svakom čoveku, braćo, ima toliko zle volje da se na njemu može sazidati Pakao, i toliko dobre volje, da se na njemu može sazidati Nebo. Neprijatelj priznaje kod neprijatelja ono prvo; majka poznaje kod sina ovo drugo.
Više kapi otrova kaplje iz srca u mozak nego iz mozga u srce.

Svečovek vidi u svakoj stvari jedno dvojstvo od Boga i sebe samoga. Zbog prve vizije on poštuje do obožavanja svaku stvar, a zbog druge saoseća do samožrtvovanja svakoj stvari.

Ljudi greše ili iz samoljublja ili iz samoprezrenja. Ja čuh ispovest jednog starca na samrtnom odru; ja sam, veli, grešio prvo iz radoznalosti, a potom iz samoprezrenja. Zato sam voleo grešnike svake boje, jer su bili bliski duši mojoj, istoriji mojoj. Uzeti greh na sebe znači uzeti krst na sebe.

Ma i leđima bili okrenuti suncu, sunce će vam svetliti. Ma i leđima bili okrenuti Bogu, s kičmom ispunjenom bezbožništvom, Bog će vas voditi.

Orači, istorija beleži dve vrste heroja, naime oni koji žrtvuju svoj život svome idealu i one koji žrtvuju tuđi život svome idealu. Mrska nam je istorija, što beleži i ove druge u heroje, te tako meša ćumur s dijamantom

Od svih čula jezik nije najbolji izrazitelj duše čovekove. Kao što sav pas nije u lajanju tako sav čovek nije u onome što kaže. Velika je mudrost pronaći čoveka iza jezika, i oceniti psa van lajanja.

U tome sunce, razumno i poslušno sunce zazvoni podne, te orači posedaše u izorane brazde da ručaju....


(Reči o Svečoveku, Vladika Nikolaj Velimirović)

Сачувана
Лаконога
мислилац
*****

Оцјени моје дискусије: 11
Ван мреже Ван мреже

Mood:

Way of Life: Christianity
Пол: Жена
Поруке: 1141



Активност на форуму
0%

Lakonoga


E-mail
« Одговор #39 послато: Август 25, 2009, 13:01 »

   Sveća

Zapalili ste me i gledate moje svetlo.
Radujete se jasnoći i toplini koju darujem.
Veselim se da smem goreti za Vas.
Da nije tako ležala bih u nekoj kutiji bez koristi.
Smisao dobijam tek po tome što gorim.
Ali, dobro znam, što duže gorim, to kraća postajem,
to se više bližim svome kraju.
«Izgorela je» reći ćete, a što je ostalo bacit ćete.
Znam, za mene postoje dve mogućnosti:
Ili da ostanem u kutiji, u tami, ili da gorenjem postajem kraća, dajem
sve šta imam u korist svjetla, a time dovodim samu sebe svršetku.
Ipak lepše je ako smem nešto dati...

Gledaj, isto je tako s Vama ljudima!
Ili se povučete, ostajete sami za sebe i sve je hladno i prazno;
Ili se približite ljudima i darujete im od svoje topline i ljubavi
i onda Vaš život dobija smisao.
Ali, znajte i to, da za ovo morate dati nešto od Vas samih,
nešto od Vaše radosti, od Vaše srdačnosti, od Vašeg smeha,
možda nešto i od Vaše tuge.
I ne trebate bojažljivo razmišljati o tome
Kako ćete sačuvati sami sebe.
Mislim da samo onaj koji druge veseli postaje sam veseliji.
Samo onaj koji je svetlo drugima, sam će primiti svetlo.
Šta više gorite za druge to će svetlije biti u vama samima.
Mnogi su ljudi samo zato tmurni i neraspoloženi, jer se boje biti
ovde za druge, tuže se i neprestano mrmljaju na teška vremena.
Još uvek nisu shvatili ovo:
Jedno jedino svetlo koje gori, više je i vrednije
nego sva tama svijeta.

Dopustite dakle da Vas malo ohrabrim, ja, mala sveća.

Сачувана
Лаконога
мислилац
*****

Оцјени моје дискусије: 11
Ван мреже Ван мреже

Mood:

Way of Life: Christianity
Пол: Жена
Поруке: 1141



Активност на форуму
0%

Lakonoga


E-mail
« Одговор #38 послато: Јун 20, 2009, 15:03 »

Stablo


Posmatraj stablo. Razmišljaj o njemu kroz godišnja doba. Videćeš kako nailazi na mnoga iskušenja.

U proleće, radovaćeš se gledajući ga kako mu cvetaju pupoljci. Možda i nećeš zapaziti kako teško podnosi kasne snegove i hladne vetrove koji dolaze sa severa.

Sviđa ti se stablo kako se lagano njiše na toplom letnjem suncu? Ali možda nećeš shvatiti kako je žedno u sušnim razdobljima. Možda nećeš čuti vapaje za toplom letnom kišom kako bi utolilo žeđ.

Sviđaju ti se sjajne šarene boje njegove jeseni, kad se stapa s drugim stablima kako bi ti mogao uživati u prelepom predelu? Ali primećuješ li njegovo ukočeno telo na hladnoj kiši u ledenom januaru? Uočavaš li zebnju kad mu vetrovi odnose list po list?

Zimi će ti se svideti vijugave siluete koje beli sneg i hladnoća stvaraju na njegovim granama. Ali čuješ li kako mu grane pucaju od studeni i težine snega?

Promatraj stablo. Razmišljaj o njemu od jednog do drugog godišnjeg doba. Pored lepote uoči patnju.

I reci sebi: slično mi je. Ima svoja godišnja doba kao i ja. U njima otkriva svoju lepotu. U njima prolazi svoje kušnje. Jer život, čoveka ili stabla, ima lepih dana ali i nevremena, oluja, grada, suše…

Ne postoji život bez iskušenja. Nemoj misliti da život nije zaslužio življenje. Suprotno. Svako iskušenje skriva jedan trezor. Otkrićeš ga ako razbiješ školjku patnje. Na dnu se nalazi blago: ono će promeniti tvoj život u blistavi dragi kamen.

Iskušenje te može srediti. Matirati. Može se sručiti na tebe kao što se prirodna nepogoda sruči na stablo. Ali iskušenje je poziv na uzdignuće. Zamisli šta bi bilo od leptira da ne želi izaći iz čaure. Zamisli koliko bi nestalo lepote kad gusenice ne bi prihvatile iskušenje promene.

Čovek raste menjajući se: od razdora u susret, od napuštanja u prihvatanje. Tako zrijemo prihvatajući mnoga umiranja čitavoga životnog veka, umiranja vode u nova rađanja.

Ne trči prema iskušenjima. Pusti godišnjim dobima da se pobrinu za taj posao.
Ali kad se iskušenja ispreče na putu, ne beži. Ne odustaj. Uspravi se. Guraj napred. Idi dalje. Posmatraj stablo. Misli o njemu kroz godišnja doba. I uči se od njega.

Сачувана
chicholina
друг члан
**

Оцјени моје дискусије: 4
Ван мреже Ван мреже

Mood:

Way of Life: Humanism
Поруке: 463



Активност на форуму
12%

pohotna
а мене срамота


« Одговор #37 послато: Мај 05, 2009, 16:04 »

aplaus

или кратко : ,,испеци па реци,,
А може и "испеци али пази да не пригори".Лаколога хвала за дивне приче.

Сачувана

{alt}{alt}
Mr. Majevica
старина Новак
***

Оцјени моје дискусије: 8
Ван мреже Ван мреже

Mood:

Way of Life: Christianity
Пол: Мушкарац
Поруке: 612



Активност на форуму
0%

zashticeni svjedok


WWW E-mail
« Одговор #36 послато: Мај 05, 2009, 16:04 »

 aplaus

или кратко : ,,испеци па реци,,

Сачувана
Лаконога
мислилац
*****

Оцјени моје дискусије: 11
Ван мреже Ван мреже

Mood:

Way of Life: Christianity
Пол: Жена
Поруке: 1141



Активност на форуму
0%

Lakonoga


E-mail
« Одговор #35 послато: Мај 05, 2009, 15:03 »

Jedna mlada žena je jednog dana rekla nešto čime je uvredila svoju najbolju prijateljicu. Ona je odmah zažalila, i napravila bi sve da povuče svoje reči nazad. Ona je to rekla impulsivno, u momentu nepažnje, uz to da su bile tako bliske, nije ni pomislila na efekte svojih reči ranije.

U nastojanju da opovrgne ono što je uradila, otišla je kod jedne stare mudre žene, objašnjavajući situaciju upita za savet. Stara mudra žena poslušala je strpljivo, trudeći se da odredi koliko je iskrena ova mlada žena, koliko je zaista želela da ispravi situaciju.

Mudrica je rekla: "Trebaš učiniti dve stvari da bi mogla ispraviti svoje delo. Jedna od njih je veoma teška. Večeras, uzmi svoje najbolje jastuke od perja i otvori u svakom od njih male rupe. Onda, pre izlaska sunca, moraš pored svakog praga u gradiću staviti po jednopero. Kada završiš prvi korak, vrati se opet meni i reći ću ti i drugu stvar."

Mlada žena se vratila kući da se pripremi za svoj posao. Celu noć je provela idući sa jednog na drugi prag. Prsti su joj se smrzli, dok je vetar bio mnogo ošstar. Medjutim ona je išla i dalje tamnim ulicama.

Nakon izlaska sunca mlada žena se vratila do stare mudrice. Ona je bila iscrpljena, medjutim osećala je olakšanje da će njen trud ipak biti nagradjen, reče: "Moji jastuci su prazni. Stavljala sam ispred svakog kućnog praga po jedno pero."

Sada rekla je starica: "Idi nazad i napuni svoje jastuke i sve će biti kao ranije."

Mlada žena je bila ošamućena: „Ti znaš da je to nemoguće, vetar je sigurno oduvao perje sa pragova. Nisi rekla da trebam to pokupiti nazad! Ako je ovo tvoj zahtev, onda stvari neće nikada biti iste.“

"To je istina, rekla je starica. "Nikada ne zaboravi. Svaka tvoja reč je perje u vazduhu, jednom iskazana, nikakav pokušaj ma koliko bio iskren neće vratiti reči u tvoja usta. Izaberi dobro svoje reči, i dobro ih čuvaj u prisustvu onih koje voliš. Zapamti: jedna dobra reč može da greje tri hladna zimska meseca."




Avrame, postavljanje ove3 price je inspirasano tvojim postom u temi " dan kada je tito umro"

Сачувана
Лаконога
мислилац
*****

Оцјени моје дискусије: 11
Ван мреже Ван мреже

Mood:

Way of Life: Christianity
Пол: Жена
Поруке: 1141



Активност на форуму
0%

Lakonoga


E-mail
« Одговор #34 послато: Април 27, 2009, 22:10 »

jedan je profesor na fakultetu izazvao studente pitanjem:"Da li je Bog stvorio sve sto postoji na zemlji?"
jedan student je hrabro odgovorio:"Da,stvorio je."
"Bog je sve stvorio?"-pitao je ponovo profesor.
"Da profesore."-ponovo je odgovorio student.
profesor je odgovorio:"Ako je Bog stvorio bas sve na zemlji,onda je on stvorio takodje i zlo,jer zlo postoji,i sudeci prema pravilu-da nasa djela govore ko smo mi-Bog je zao."
student je nakon tog odgovora zacutao.
profesor je bio zadovoljan samim sobom i hvalio se studentima kako je vrlo jednostavno dokazao da je hriscanstvo samo jedan mit.

Jedan drugi student podigao je ruku i rekao:"Mogu li vas ja nesto pitati profesore?"
"Naravno"-rekao je profesor.
student je ustao i rekao:"Postoji li hladnoca,profesore?"
profesor je odgovorio:"Kakvo pitanje.Naravno da postoji.Tebi nikada nije bilo hladno?"
mladic je odgovorio:"Cinjenica je da hladnoca ne postoji.Prema zakonu fizike,ono sto mi smatramo hladnocom-zapravo je nedostatak topline.Predmeti ili ziva bica se mogu proucavati kad imaju ili prenose energiju,a toplina je ono sto cini da tijelo ili materija prenose energiju.Apsolutna nula(-460 stepeni f) je potpuno odsustvo topline,materija postaje inertna i nesposobna za bilo kakvu reakciju na toj temperaturi.Hladnoca ne postoji,mi smo stvorili tu rijec da opisemo kako se osjecamo kad nemamo-topline."

student je nastavio:"Profesore,postoji li tama?"
profesor je odgovorio:"Naravno da postoji."
student je odgovorio:"Jos jednom ste pogrijesili.Tama je zapravo-nedostatak svijetla.Svijetlo mozete proucavati,ali tamu ne.Tacnije,mozemo koristiti Newtonovu prizmu da razbijemo bijelo svijetlo i proucimo razlicite valne dubine svake boje.Ne mozemo izmjeriti mrak.Zrak svijetla moze se probiti u svijet tame i osvijetliti ga.Kako mozete znati koliko je odredjeni prostor taman?Ono sto mozete izmjeriti je kolicina svijetla koje je prisutno.Nije li to tacno?Tama je termin koji je covjek izmislio da bi pokazao sto se dogadja kada nije prisutno svijetlo."

konacno,mladi covjek je upitao:"Profesore,postoji li zlo?"
sad vec pomalo nesiguran,profesor je odgovorio:"Naravno,kao sto sam vec rekao.Vidimo ga svaki dan-u primjerima covjekovog nehumanog ponasanja.U masi kriminala i nasilja u svijetu.To je cvrst dokaz postojanja zla."
na to je student odgovorio:"Zlo ne postoji,profesore.Ili barem ne postoji samo za sebe.Zlo je jednostavno-odsustvo Boga.To je kao tama i hladnoca-rijec koju je covjek stvorio da bi opisao odsustvo Boga.Bog nije stvorio zlo.Zlo nije kao vjera,ili kao ljubav koje postoje kao sto postoje toplina i svijetlost.zlo je ono sto nastaje kad covjek nema Bozije ljubavi u svom srcu.To je kao hladnoca koja nastupa kada nema topline,ili tama koja nastaje kada nema svijetla."
profesor ga je cutke posmatrao.
mladicevo ime je bilo-Albert Ajnstajn

Сачувана
zvoncica
друг члан
**

Оцјени моје дискусије: 7
Ван мреже Ван мреже

Mood:

Way of Life: Christianity
Пол: Жена
Поруке: 468



Активност на форуму
0%

ljubav nije cudo,ali cini cuda...


« Одговор #33 послато: Март 13, 2009, 16:04 »

Ovo je tuzno ali tacno !!!! pitamse


Prica o mravu.

MRAV

Jednom davno, živeo je srećan i vredan Mrav, koji je svakog dana
dolazio prvi na posao.

Bio je vredan. Veseo. Jednom rečju, bio je srećan dok je radio.
Pevušio je vesele pesmice, a rezultati njegovog rada su bili odlični.

Slušajući pesmu Mrava, gospodin Stršljen, direktor firme, zaključio da
se mrav previše zabavlja a premalo radi, jer nema pravo usmerenje i
šefa koji bi ga kontrolisao.

Zato je zaposlio Bubamaru koja je imala veliko iskustvo sa upravljanjem.

Prva briga Bubamare bila je da organizuje evidenciju dolazaka i
odlazaka mrava na posao (odnosno sa posla). U tu svrhu, uspostavila je
sistem prijemnih i odlaznih dokumenata.

Sa vremenom, broj dokumenata se povećavao i zbog povećanog obima posla
oko papira morali su da zaposle nekog ko bi pripremao papire i
izveštaje.

Zaposlili su Pauka koji je odmah uspostavio sistem arhiviranja i
postao je odgovoran i za preuzimanje telefonskih poziva.

A mrav? Mrav je i dalje radio kao i pre.

Izveštaji koje je dostavljala Bubamara su bili izvanredni. Direktor
Stršljen je bio oduševljen izveštajima koje je dobijao od Bubamare i
uskoro je počeo da zahteva: uporedne studije sa grafikonima, analize
trendova razvoja, itd.

Da bi se zadovoljio direktorov zahtev, bilo je nužno da se zaposli
Hrčak koji bi bio direktna pomoć direktoru. Njemu su odmah kupili nov
računar sa štampačem.

Srećni i vredni mrav je i dalje radio kao i pre. Jedino se požalio da
bi mu bilo lakše ako bi imao neki računar. Nisu mu odobrili.

Ovo je bilo prvi put da se Mrav na nešto požalio i direktor Stršljen
je odmah shvatio da je potrebno najhitrije reagovati. Kreirao je novo
radno mesto šefa službe koji bi nadzirao srećnog i vrednog mrava.

Na novo radno mesto je zaposlio Cvrčka. On je odmah po svom dolasku
zamenio celokupni namestaj u svojoj kancelariji i na zahtev dobio
ergonomski oblikovanu stolicu i nov računar sa ravnim, LCD ekranom.

Broj računara je narastao i morao je da se kupi i instalira i mrezni server.

Novi šef službe je shvatio da hitno treba pomoćnika (koji je uzgred
bio njegov pomoćnik u predhodnoj firmi). I tako je zaposlio Stenicu.

U isto vreme Mrav je postajao sve manje srećan i sve manje
produktivan. Opet je tražio racunar. Opet mu nisu odobrili.

Situacija sa Mravom, zabrinula je Cvrčka i on je zakljucio da mora da
naruči studiju o zadovoljstvu zaposlenih u firmi. Upoznao je sa tim
direktora Stršljena koji je shvatio Cvrčkovo objašnjenje i odobrio
angažovanja agencije za te potrebe.

Skupa studija je uradjena i Cvrčak je počeo da primenjuje predložene
motivacione metode. Svuda je okačio motivacione plakate. Vodio je
Bubamaru, Pauka, Hrčka i Stenicu na motivacione treninge u poznata
letovalista itd...

Mrav je i dalje, ali nevoljno, radio. Čitao je motivacione poruke na
plakatima i nikako nije mogao da nadje nadredjene kad su mu trebali.
Jednostavno, ili nisu bili tu ili nisu imali vremena za njega.

I tako je vreme teklo.

Direktor Stršljen je i dalje dobijao redovno svoje perfektne izveštaje
ali su oni počeli da pokazuju da firma nije više tako rentabilna kao
pre.

To ga je duboko zabrinulo i morao je da reaguje.

Unajmio je najelitnijeg konsultanta, gospodju Sovu. Sovin zadatak je
bio da izvrši potpunu analizu organizacije i poslovanja firme i da
predloži resenja da bi firma poslovala rentabilno.

Nakon tri meseca, Gospodja Sova je direktoru predala sledeći izveštaj:
"U firmi je previše zaposlenih!"

Direktor Stršljen je oduševljeno prihvatio stručnu analizu i odmah otpustio:

MRAVA.

______________

Naravoučenije:

Nikada nemoj da budes srećan i vredan mrav.

Mnogo se više isplati da si nesposoban i da ne radiš ništa.

Nesposobnima ne trebaju nadzornici.

Ako si uprkos svemu produktivan, nikad ne pokazuj da si veseo kada
radiš, jer za to nema opravdanja.

Ako, ipak, na svaki način želiš da si mrav, osnuj svoju firmu i tako
nećeš morati da radiš za Stršljena, Bubamaru, Pauka, Hrčka, Cvrčka,
Stenicu i Sovu. Ali tada nećeš moci da radiš ni kao Mrav. Jer da bi
održao firmu moraš da se družiš sa stršljenovima, bubamarama, paucima,
hrčcima, cvrčcima, stenicama i sovama.


Naravoučenije 2

Nažalost, cela priča je utemeljena na univerzitetskim naučnim
istraživanjima koja kažu da većina ljudi teži ka parazitskom životu.

 

Сачувана
mpkByk
чисти геније
*******

Оцјени моје дискусије: -34
Ван мреже Ван мреже

Mood:

Way of Life: Christianity
Пол: Мушкарац
Поруке: 2590



Активност на форуму
0%

u slavu nepobjedivog


WWW E-mail
« Одговор #32 послато: Март 05, 2009, 17:05 »

DEVOJKE SU KAO JABUKE NA DRVETU -NAJBOLJE SE NALAZE NA VRHU.

KOME SMO POTREBNE, I KO NAS VOLI, URADIĆE SVE DA DOĐE DO NAS.
 

Узмем сјекирче па очас посла наватам корпу ђевојака  hm

Сачувана
Jovan
нови члан
*

Оцјени моје дискусије: 1
Ван мреже Ван мреже

Mood:

Way of Life: Christianity
Пол: Мушкарац
Поруке: 20



Активност на форуму
0%


« Одговор #31 послато: Март 05, 2009, 08:08 »

Не видех тему са песмама,па сам ставио овде:

Dobrica Erić

PRKOSNA PESMA


Ja
rab Božji
Srbin
sa prosedom bradom
izjavljujem dragovoljno
kroz lance i žicu
pred svedocima
Silom, Mukom i Nepravdom
da sam kriv i da priznajem krivicu!

Kriv sam što sam neko
a ne niko i netko
Kriv sam što u doba opšteg srbobrsta
idem u pravoslavnu crkvu
doduše poretko
i što se krstim ovako
s tri prsta!

Kriv sam što jesam
a treba da nisam
Kriv sam odavno
što stojim uspravno
i gledam u nebo, umesto u travu
Kriv sam što se drznuh protiv krivde
kriv sam
što opet slavim svoju krsnu slavu!

Kriv sam što pišem i čitam ćirilicom
Kriv sam što pevam, smejem se i psujem
a ponekad i lajem
Kriv sam i priznajem
da ne znam što znam i da znam što ne znam

Kriv sam, i da završim
s najvećom krivicom
(pre nego što se zacenem od smeha),
kriv sam tvrdoglavac
što sam Pravoslavac
i Svetosavac i što ne verujem
u sveti zločin i oproštaj greha!

Kriv sam i grešan
dakle
što postojim
i kad već postojim i još drsko stojim
što bar ne priznam da ne postojim!

Ako to priznam
da sačuvam glavu
izgubiću časni krst i krsnu slavu
Ako ne priznam
crno mi se piše
ceo svet će na moju Zemlju da kidiše

Rulje bivših ljudi
lopova i golja
čopori robota i drugih monstruma
kidisaće na moje voćnjake i polja
i na moju belu kuću pored druma
oko koje kao najlepše odive
cvetaju trešnje, jabuke i šljive.

Pa evo
priznajem i to
za spas roda
Ja više ne postojim
skinite me s liste
Ja sam od sad samo
vazduh, svetlost i voda
tri elementa koja vam koriste
A ovo što pred vama govori i hoda
to je ono što vi od mene stvoriste!

Moja ružna slika
ozverena lika
koju umnožavate u večeri i jutra
to je slika vaše svesti i podsvesti
to nisam ja, spolja
to ste vi - iznutra!

Moj dušmanine sa hiljadu ruku
s hiljadu slugu i sluškinja laži
ubrao si mi sunce ko jabuku
i radost čistu ko bulka u raži
Moji će potomci piti jed i čemer
a tvoji već piju gorku medovinu
za krvav novac kojim puniš ćemer
rasprodajući moju đedovinu
Usud će ti ludačku košulju obući
i tada će se malo razdaniti
ili će planeta od sramote pući
i sve nas u isti ambis sahraniti!

Mnogo ste važne
Zemljo moja mila
Ti i Tvoje sestre
Istina i Pravda
čim se na vas digla ovolika sila
čim su na vas zinule
krivda i nepravda.

Rulje bivših ljudi
ubica i golja
čopori robota i drugih monstruma
palacaju na tvoje voćnjake i polja
i na moju belu kuću pored druma
oko koje kao najlepše odive
cvetaju lipe, jabuke i šljive.

Šta će ovde džihadlije
krstaši, farmeri
koji Ti čereče sinove i kćeri
Mora da su čule belosvetske bande
da imaju zlatna srca
pa ih vade
da ih presade u sopstvene grudi
ne bi li i oni tako bili ljudi.

Gospodo tužioci
suci i dželati
ispisali ste mi svoje zapovesti
po zenicama
najfinijem staklu
što teže živim, lakše ću umreti
Zašli ste mnogo u noć poodmaklu
ali uzalud ćete linčovati
najgostoljubiviji narod na planeti
(zbog čega ćete goreti u paklu)
jer Ljudsko Srce
čudo nad čudima
neće da se primi u vašim grudima!

Mi se ne plašimo smrti
crne vuge
već ropskog života i bolesti duge
Smrt je česta pojava međ nama Srbima
kao što su proleće, leto, jesen, zima
I nije strašnija
pogotovu danju
od suše, poplave, zemljotresa, mraza
kad je čovek sretne na svome imanju
okađene duše i svetla obraza.

Zlonamernici
siti i maniti
sve mi zabraniste u rođenoj kući
al ne može mi niko zabraniti
da pevam i da se smejem umirući
a to se vama više ne događa
ni kad svadbujete
ni kad vam se rađa!

Poštedite me koca i konopca
i razapnite me na vrhu planina
ko vaši praoci što su mog Praoca
Isusa Hrista Nazarećanina.

Ja ću da gledam
a vi zažmurite
inače će vam se oči rasprsnuti
od sjaja mog lica
Samo, požurite
što pre me razapnete
pre ću vaskrsnuti!

Сачувана
Лаконога
мислилац
*****

Оцјени моје дискусије: 11
Ван мреже Ван мреже

Mood:

Way of Life: Christianity
Пол: Жена
Поруке: 1141



Активност на форуму
0%

Lakonoga


E-mail
« Одговор #30 послато: Фебруар 24, 2009, 22:10 »

Један стари човек сеђаше у дворишту своје куће заједно са сином који управо заврши високе студије. Изненада, врана слете на зид. Отац упита сина: “Шта је оно?” Син одговори: “То је врана.”

Након извесног времена, отац упита поново: “Шта је оно?” Син одговори: “То је врана.”

Прође неколико минута а отац поново упита, трећи пут: “Шта је оно?” Син одговори: “Оче, управо сам ти рекао да је то врана.” Не прође дуго а отац опет упита: “Шта је оно?” Овога пута на синовљеву лицу могла се видети мала усплахиреност: “Оче, то је врана, врана!” Поново отац упита: “Шта је оно?” Овај пут син одговори грубим тоном: “Оче, нон-стоп питаш једно те исто, иако ти стално одговарам да је то врана. Зар ниси у стању разумети?”

Отац устаде и оде до собе. Убрзо се врати носећи своју стару свеску-дневник. Отварајући страницу, рече сину да прочита оно што је на тој страници записано. Син прочита:

“Данас је мој малени син седео са мном у нашем дворишту, кад долете врана. Синчић ме је двадесет и пет пута упитао: ‘Шта је оно?’, и двадесет и пет пута му одговорих, нимало изнервиран, да је то врана. Оно што осећах била је љубав према моме невиноме синчићу.”

Тада је отац објаснио сину разлику између очева и синовљева става: “Када си био малешан, поставио си ми ово питање двадесет и пет пута и нити једном нисам био изнервиран твојим питањима, већ ти упорно одговарах. А када сам ја теби данас поставио исто питање, али понављајући га само пет пута, ти си се изнервирао, љутнуо и био нестрпљив са мном.”

Сачувана
natasam
искушеник
*

Оцјени моје дискусије: 5
Ван мреже Ван мреже

Mood:

Way of Life: Christianity
Поруке: 123



Активност на форуму
0%


« Одговор #29 послато: Јануар 24, 2009, 23:11 »

DEVOJKE SU KAO JABUKE NA DRVETU -NAJBOLJE SE NALAZE NA VRHU.
LJUDI NE ŽELE DA DOĐU DO NAJBOLJIH, JER SE BOJE DA NE PADNU I NE POVREDE SE.
UMESTO TOGA, UZIMAJU TRULE JABUKE KOJE SU PALE NA ZEMLJU, I KOJE NISU TAKO DOBRE, JER DO NJIH LAKŠE DOĐU.
ZATO, JABUKE KOJE SE NALAZE NA VRHU STABLA, MISLE DA SA NJIMA NEŠTO NIJE U REDU, DOK SU ZAPRAVO ONE - VELIČANSTVENE.
JEDNOSTAVNO, MORAJU BITI STRPLJIVE I ČEKATI DA PRAVI ČOVEK DOĐE, ONAJ KOJI JE TAKO HRABAR DA SE POPNE DO VRHA STABLA ZBOG NJIH.
NE SMEMO PASTI DA BI NAS DOHVATILI.
KOME SMO POTREBNE, I KO NAS VOLI, URADIĆE SVE DA DOĐE DO NAS.

ŽENA JE IZAŠLA IZ REBRA MUSKARCA, A NE IZ NOGU DA BUDE GAŽENA, NITI IZ GLAVE DA BUDE NADMOĆNA; NEGO, SA BOKA - DA BUDE JEDNAKA, ISPOD RUKE - DA BUDE ZAŠTIĆENA I BLIZU SRCA - DA BUDE VOLJENA.

Сачувана
Лаконога
мислилац
*****

Оцјени моје дискусије: 11
Ван мреже Ван мреже

Mood:

Way of Life: Christianity
Пол: Жена
Поруке: 1141



Активност на форуму
0%

Lakonoga


E-mail
« Одговор #28 послато: Јануар 24, 2009, 18:06 »

Столица

Била тако два пријатеља. Свако вече седели би крај ватре на малим троногим столицама и разговарали. Но, догоди се да један од њих добије за шеика. Пресели се, дакле, у камену палату и седне у високу столицу од седефа. Многи му је народ долазио и клањао се новом старешини. Дошао и стари пријатељ његов, сав радостан, прерадостан, да му честита. Али га охоли шеик не хтеде одмах пустити к себи, него га остави да чека неколико дана. Најзад, нареди да му га доведу. Скромни пријатељ уђе, а шеик се још више устури у столици од седефа. Пријатељ одмах разумеде све, па се почне обзирати око себе као да не види шеика. Шеик га љутито ослови и упита шта тражи очима.
- Тражим тебе, човече, где си? – одговори пријатељ.
Затим тужно додаде:
- Док си седео на малој столици није се видела столица од човека, а сад, ето, не види се човек од столице!

Што већа столица то мањи човек!

Сачувана

"Moja lakonoga,za drugoga zaručena, a za mene naručena kod Boga"
Лаконога
мислилац
*****

Оцјени моје дискусије: 11
Ван мреже Ван мреже

Mood:

Way of Life: Christianity
Пол: Жена
Поруке: 1141



Активност на форуму
0%

Lakonoga


E-mail
« Одговор #27 послато: Јануар 16, 2009, 09:09 »

Da li si bogat ili siromašan?

Jednog je dana imućni otac poveo svoga sina da provede noć s jako siromašnom obitelji, s ciljem da mu pokaže kako žive ljudi koji nemaju mnogo novaca za trošenje.

Na povratku kući, otac upita sina što misli o tom iskustvu, a sin odgovori: To je bilo jako lijepo iskustvo, oče.

Naučio sam da mi imamo jednog psa, a oni imaju četiri, mi imamo jako lijep bazen ali oni imaju rijeku, mi imamo sunčani krov ali oni imaju nebo sa zvijezdama i mjesecom, mi imamo veliku terasu s predivnim vrtom ali oni imaju šumu.

Dok je dijete govorilo, otac je ostao bez daha slušajući što mu sin kazuje.

Tada dijete doda: Hvala ti što si mi pokazao kako smo siromašni!

* * *

Za Vas, moji prijatelji:

Kada mjerimo ono što imamo, rezultat je naše viđenje života.

Ako imamo ljubav, prijatelje, zdravlje, smisao za humor i pozitivno mišljenje, imamo sve u životu.

Zamislite se na trenutak i prosudite da li ste bogati… ili siromašni...

Сачувана

"Moja lakonoga,za drugoga zaručena, a za mene naručena kod Boga"

Странице: 1 2 3 »   Иди горе
  Штампај  
 
Пребаци се на:  

Free counter and web stats
Покреће MySQL Покреће PHP Powered by SMF 1.1.11 | SMF © 2006, Simple Machines LLC Исправан XHTML 1.0! Исправан CSS!
Страница је направљена за 0.994 секунди са 48 упита.